Sad se vraćam iz stranke, u glavi dijalog koji se pre nekoliko minuta odigrao predamnom. Rešio jedan drug član da se odrekne svog statusa druga člana. Dosadilo mu da se cima za džabe, sačekao sastanak, pojavio se, strpljivo i mirno sedeo do tačke 3 unapred izglasanog dnevnog reda, i bacio bombu. Zatražio reč, i obavestio sve priutne o svojim namerama:
- Dobro veče, za one koji me ne znaju, ja sam taj i taj. Bio sam predsednik mesnog odbora tog i tog, dao sam ostavku na tu funkciju tad i tad zbog toga i toga. Ukazao sam na probleme unutar stranke, nisam našao na razumevanje, i to je za mene bio znak da treba da se sklonim. Želim da večeras i zvanično povučem svoje članstvo u stranci, želim da taj moj postupak uđe u zapisnik u skladu sa statutom stranke. Pošto se ovde ne ceni rad već rođačke i prijateljske veze, a program se ne piše u Beogradu već u Briselu, Vašingtonu i Pentagonu, ja ne želim da učestvujem u radu takve stranke. Do kraja ovog sastanka ću odgovarati na pitanja ako neko želi da me pita bilo šta, ako to nije slučaj, pozaću sve prisutne da otvore oči i povedu se mojim primerom.
Šapat je prerastao u žagor neodobravanja, a ponegde se čula i prigušena uvreda, a onda je galamu prekinuo predsedavajući sastanka.
- Kolega molim Vas, Vaše lično mišljenje i ubeđenje je jedna stvar, ali Vaše članstvo u stranci je zvanično okončano i ako želite da pojasnite svoje optužbe konkretnim primerima, to je u redu. Ako mislite da omalovažavate i vređate nas, ostale članove, zamoliću Vas da napustite salu za sastanke.
Drug bivši član bez reči uze jaknu, okrete se i izađe praćen pogledima u kojima sam video zbunjenost, nerazumevanje, neslaganje, bes, a za trenutak ,kunem se, i mržnju. Kada su se tapacirana vrata zatvorila iza mene, počela je galama:
- Ko on misli da je!?
- Kako se usuđuje da lupa ovako?
- Nemojte, on je član nekoliko godina! Mnogo je doprineo stranci dok smo bili na početku.
- Pa bezveze je što smo ga pustili da ovako ode.
- Da, kao da smo ga izbacili, malo je nezahvalno...
- A šta bi ti, da mu pevamo himnu na izlasku!?
- Nije nego....
- Šta nije, rešio da se isključi, srećan putm on nije došao da razgovara nego da povuče još nekog sa sobom.
- Da, jel ste čuli, kaže nama „ da otvorimo oči“...
- Pa to je njegovo mišljenje, svako ima pravo...
- Ma nema pravo da dolazi na sastanak i da naziva sve nas budalama i naivnim glupacima,a lidere stranke marionetama i bezidejnim manipulatorima...
Pogledao sam na sat, zadnji autobus mi je prošao, čeka me dug put kući. Više od pola sata smo izgubili popravljajući nešto što se nije dalo popraviti. U Sali je u tom trenutku bilo oko 30 duša. Svaka od njih je imala neki problem, neki predlog, nešto da pita ili kaže, što bi se ticalo budućnosti. Ne, mi smo se grčevito držali prošlosti, kao i na većini sastanaka dosad. Najgore je to što drug član nije hteo da razgovara, a drugovi kolege nisu htele da prihvate na sebe delić krivice koju smo svi, u manjoj ili većoj meri, osećali. Po njegovom odlasku, svi su se nadvikivali u osudama i podrškama, kao da niko nije hteo da zadrži taj vruć krompir u svojim rukama, da spusti loptu i kaže: ljudi, mnogo posla je pred nama, drug bivši član je prošlost kao i mnogi pre njega. Mi smo budućnost, i tačka. Na posao!
Čekao sam još par minuta da se sastanak zvanično završi i bukvalno istrčao iz sale. Imao sam loš predosećaj kada sam izašao iz zgrade i krenuo put kuće. Valjda neću usput opet naleteti na nekog vampira. Bilo bi previše.
Нема коментара:
Постави коментар